Koji su uobičajeni testovi koji se izvode pomoću kompleta kliničkih dijagnostičkih reagensa za plućnu funkciju?

Uobičajeni testovi koji se izvode pomoću Komplet za ispitivanje kliničkih dijagnostičkih reagensa plućne funkcije uključuju:

Spirometrija: Ovaj test mjeri volumen pluća i protok zraka. Procjenjuje parametre kao što su forsirani vitalni kapacitet (FVC), forsirani ekspiracijski volumen u jednoj sekundi (FEV1) i omjer FEV1/FVC, pružajući informacije o funkciji pluća i potencijalnoj opstrukciji protoka zraka.

Mjerenje vršnog protoka: testovi vršnog protoka procjenjuju maksimalnu brzinu izdahnutog daha i često se koriste za praćenje astme. Oni mogu pomoći u prepoznavanju varijacija u protoku zraka i procijeniti težinu egzacerbacija astme.

Plinska analiza krvi: Ovaj test procjenjuje razine kisika (O2) i ugljičnog dioksida (CO2) u arterijskoj krvi. Pruža ključne informacije o pacijentovoj oksigenaciji i acidobaznoj ravnoteži i često se koristi u slučajevima respiratornog zatajenja ili kroničnih plućnih bolesti.

Pulsna oksimetrija: Pulsna oksimetrija mjeri razinu zasićenosti kisikom u krvi (SpO2). Uključuje postavljanje senzora na pacijentov prst ili ušnu resicu za praćenje razine kisika, što je posebno korisno za brzu procjenu statusa oksigenacije u hitnim situacijama i tijekom rutinskih pregleda.

Mjerenje frakcijskog izdahnutog dušikovog oksida (FeNO): Ovaj test mjeri količinu dušikovog oksida izdahnutog u dahu pacijenta. Povišene razine FeNO mogu ukazivati ​​na upalu dišnih putova, koja je često povezana sa stanjima poput astme.

Ispitivanje kapaciteta difuzije pluća (DLCO): DLCO mjeri sposobnost pluća za prijenos plinova (obično ugljičnog monoksida) iz udahnutog zraka u krvotok. Pomaže u procjeni učinkovitosti izmjene plinova u plućima i može biti koristan u dijagnosticiranju raznih plućnih bolesti.

Plućni volumeni i testiranje komplijanse pluća: Ovi testovi procjenjuju ukupni kapacitet pluća (TLC), funkcionalni rezidualni kapacitet (FRC), rezidualni volumen (RV) i komplijansu pluća. Daju uvid u elastičnost pluća i sposobnost pluća da se šire i skupljaju.

Bronhalno provokacijsko testiranje: U bronhijalnom provokacijskom testu, tvari poput metakolina ili histamina koriste se za procjenu hiperreaktivnosti dišnih putova. To se često koristi za dijagnosticiranje i praćenje astme.

Testiranje tolerancije na tjelovježbu: To uključuje procjenu plućne funkcije pacijenta tijekom vježbe, obično na traci za trčanje ili sobnom biciklu. Pomaže u određivanju bronhokonstrikcije izazvane vježbanjem ili u procjeni ukupne kondicije pacijenta.

Testiranje plinova u arterijskoj krvi (ABG): Testovi ABG uključuju uzimanje uzorka arterijske krvi za mjerenje kisika, ugljičnog dioksida, pH i drugih parametara. Ovi testovi su ključni za procjenu respiratornih i metaboličkih acidobaznih poremećaja.